(zapravo jučer jer sam ovo jučer pisala)
danas je jedan od onih dana kad se pitam ima li smisao život. svi se zgražaju na činjenicu da u večini slučajeva teenageri su ti koji počine samoubojstvo.(da moš si misliti) svi su vrlo dobro svjesni te činjenice i kad se to dogodi svi su šokirani. pa ljudi kaj je vama? na samoubojstvo se ne odlučiš od danas do sutra, ono tek tako, več za to je potrebno neko duže vrijeme. za samoubojstvo je potreban UZROK, ali najžalosnije je to što nitko nezna da je uzrok zapravo "sastavljen" od sitnica. možda baš sljedeča ružna riječ koju netko kaže bude kap koja je prelila čašu. danas je jedan od onih dana kada nevidim onaj cilj, zapravo ga se nemogu ni sjetiti ali nakon nekog vremena počinjem se prisječati. pokušavam se sjetiti onih sretnih dana i jasno se sječam svog cilja. moj cilj je smostalnost, sposobnost odluke i moja srća. mislim da je glavna karakteristika mog cilja umjerenost. no (nažalost) ja sam poprilično realna osoba i jasno mi je da taj cilj se neče ostvariti danas, sutra, za tjedan dana, več da ja dođem do tog cilja trebat ću uložiti napora i to puno jer znate ono: ništa u životu nije besplatno... mislim da sam iz ovoga danas na prvi pogled gotvo užasnog dana naučila da se nesmijem predati, da se nesmiljem izgubiti među ruljom i da svako malo trebam svoju čašu staviti na radijator (da mi malo tih kapi ispari). več sam poduzela neke korake u ispunjenju tog sna... zapravo u ponedeljak ću dobit informaciju o tome pa ću vam onda javit!!!
|